88. godine u maju su prvo otvorili Sarajevsko kad sam se rodio. Uz nju su moji ukućani proslavili i moje prve korake. Bilo je tu i za svaku Novu godinu i Prvi maj. Hladilo se u malom improvizovanom bazenčiću u rijeci ili bi se iznosilo ledeno iz frižidera da utoli i najveću žeđ. Mi djeca nismo ni pomišljali da je krišom probamo, ali je ubrzo došla velika matura. Proslavili smo novostečenu punoljetnost sa flašama Sarajevskog piva i obilježili najljepše mladalačke uspomene. Potom je došla i brucošijada, pa su se popile i male, ali i velike točene. Onda su krenuli derneci, koncerti, roštilji, izleti i planinarenja. Svemu je tome svjedočilo Sarajevsko… i u svemu nas vjerno pratio taj okus mladosti i dobrog raspoloženja, uspomena i smijeha. Zatim i svadba naše drage prijateljice, tu se plesalo i veselilo do jutra uz naše omiljeno pivo i dobru hranu. A raja već jedva čeka da se proslavimo i u Minjonu, e o tom će se derneku pričati godinama. Slavlje nije slavlje bez Sarajevskog. Sarajevsko je zakon!

Vladimir